Prodor Mongola

Mongolska vojska Batu-kana 11.travnja 1241.porazila je na rijeci Šajo hrvatsko-ugarske vitezove. Kralj Bela IV.potražio je spas u tvrdim hrvatskim gradovima. U prodoru prema jugu Mongoli su spalili Zagreb,ali im je udarna moć oslabila u borbama u Dalmaciji. Iznenada kao što su došli, Mongoli su se povukli iz opustošene Hrvatske, čiji su ih ratnici, prema predaji, porazili na Grobničkom polju 1242.g.  
Naš preporodni pisac,Dimitrija Demeter, autor libreta za opere Vatroslava Lisinskog : Teute, Ljubavi i zlobe, te Porina,pisac drame Dramatička pokušenja,poznat nam je i po poemi Grobničko polje, 1842.godine.
Istu je na šeststotu obljetnicu posvetio hrvatskim junacima u čuvenoj bici na Grobničkom polju.





Povjest i legende.....

Legenda govori da su u prelomnim trenucima jednog od tih krvavih obračuna, vojsci hrvatskih vitezova u pomoć priskočili hrabri seljaci. Noseći na glavama strašne maske,
a na leđima velika zvona utjerali
su strah u kosti mrskim osvajačima i tako pridonijeli velikoj i važnoj pobjedi. 

 Turska opsada

Od kraja 15. do pocetka 17. stoljeca, narod je stalno bio u strahu od Turaka. Za vrijeme posljednjih napredovanja turske vojske prema primorskim krajevima oko 1600. godine, senjski su uskoci često znali u Rijeci pričati o njihovim žestokim bitkama s Osmanlijama. Među pukom su se proširile vijesti o tome što su Turci učinili u Lici, a strah je zavladao kad se proculo da su upali i u Gorski kotar. Panika je zahvatila Rijeku i okolicu kad se jaka turska vojska utaborila na obližnjem Grobničkom polju. Za vrijeme opsade Riječani su podizali oči k nebu i molili Sv. Mihovila da kamenjem s neba pobije Turke. Tih je sudbonosnih dana 1601. godine hrvatski velikaš Zrinski gledao s Gradine kod Jelenja kako se velika turska vojska priprema za konačni juriš. Gledao je i bio vrlo potresen, jer je znao da od njegove šake junaka neće ostati ništa kad se među njih sruče brzi muslimanski konjanici. I kako to često biva kod legendi, različita su tumačenja kako se točno odvijela neravnopravna bitka, točnije kako je poginuo turski paša.
(Dali od strijele velikaša Zrinskog ili kamena iz praćke seljaka ogrnutog u ovčju kožu ???)
Kad su turski vojnici ostali bez paše, dali su se u bijeg bez povratka. Pri bijegu Turaka nebo je uslišilo molitve Riječana i s njega je počelo padati goruće kamenje, koje je Turke zatrpalo i na polju su ostali jedino njihovi turbani.
Kao uspomenu na taj događaj riječki su zlatari, morettisti, izradili naušnice s likom crnca s muslimanskim turbanom na glavi. Morčiće su rado nosile žene iz Rijeke i svih okolnih krajeva.
To je dakle i priča o morčiću, koji i danas u svojstvu originalnog primorskog nakita podsjeća na onaj sudbonosni dan kad je na Grobničkom polju "kamenje s neba padalo".

PRIJEVOD UGOVORA PETRA ZRINSKOG S GROBNIČANIMA OD 18.SRPNJA 1642.

 Prihodi i rashodi na Grobniku 1593. god.
( Lujo Margetić, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka 1980.,
169-171, 176-179)

 Ugovor kneza Petra Zrinskog itd. S ovdašnjim grobničkim pukom o plaćanjima i podavanjima što ih treba svake godine davati gospoštiji. Mi Petar, trajni knez Zrinski, posteljnik presvetog carsko-kraljevskog veličanstva kao i nasljedni kapetan posade Legrada i tako dalje objavljujemo onima kojih se tiče na koji smo se način sporazumjeli
s našim grobničkim podložnicima.
(...)
Četrdesetiprvo. Naši pučani odnosno podložnici trebaju nam osigurati pastire što ćemo ih izabrati za napasanje naših ovaca, i to tako da ćemo ih mi plaćati.
(...)
- Grobnički urbar iz 1726. god.
( Hrvatski državni arhiv, A. Ozalj, Vlastelinstvo Grobnik, kutija 2, fasc. II-br. 1. )
(...)
2r Kopija zneta iz urbaria Grobniškoga
(...)
Item svaki podlošnik grobniški, koji ima koze ali ovce mora dat svako leto na sul'ju svaku dvajsetu kozu ali ovcu svoim mladim plodom onoga leta. Od četrdeset pako glav jednu glavu svoim plodom iz toga leta i jedno neplodeće živinče; koi pako nima dvajset glav, tako od svake glave platit mora soldini 3 i beč jedan.
(...)
- Iz instrukcija Jurja Zrinskoga Ludoviku Čikulinu
( Laszowski, Urbar...., VZA XVII, 1915, 79-83)
(...)
Za ovce, po kih dob smo informovani, da se većje troši na n'je nego im se koristi uziml'jei bili smo odlučili da se odan'l'je vzamši k Ribniku dorenu i po te dobe smo razumili od Sanovića,da ne bi prez n'jih naredno, nego da će je na man'ji strošak spraviti. Neka to vidi, je li strošak većji na n'je, ili korist od n'jih i ako vidi, da prez n'jih na val'ja ondi biti, neka se pastirom druga plaćja učini, jer poda t putih nećemo deršati, da oni toliku plaćju uziml'ju i svoje ovce z našimi da ne hrane n'ji nigdor, nego neka se našimi ovcami ob našem strošku nigdor ne pajdaši, ni naši pastiri da l'jucki ovac ne pasi nego same naše.

 (...)
Još je kupleno to lito pastirom od ovac gdna
m ča im se daju vsako lito mira platna tanka
i debela za košule dano je za rečeno platno L 18 s -
(...)
Podvorcu s ženom i s jednim pastirom počelo
mu se je godišće 1 dan decembra lita 1592
gre im na godišće za košul'je i obuće L. 60
sveršilo im se je godišće zadn'ji novemb(ra)
lita 1593, dano im je L 60 s -
Petru Vukoderu, ki stažu streže u planini
polag ovac gdna m, počelo mu se je godišće
1. dan decembra lita 1592, gre mu službe na
godišće L. 42, sveršilo mu se je godišće
zadn'ji novemb(ra) lita 1593, dano mu je L 72 s -





 

Iz ovih starih zapisa nedvojbeno je da su vlasnici kaštela Grada Grobnika i pripadajućih mu posjeda, kroz vjekove
unajmljivali, plaćali i opremali pastire
iz grobničkog puka ( dondolaše ) za čuvanje svojih stada od raznih grabežljivaca