Napisala Gordana Gržetić

DONDOLANJE GROBNIŠĆINOM

U podnožju planinskog masiva na spoju gorja s morem prostire se Grobnišćina, kraj u kojem je nekada glavna grana privrede bila stočarstvo. Među radišnim težacima i stočarima postojali su razni običaji, od kojih su mnogi, nažalost, do danas zaboravljeni i napušteni. Naime, danak civilizacije i nazovimo napretka neminovno nosi sa sobom i promjenu načina života. Tako danas na Grobnišćini nema puno stočara, veliki dio stanovništva orijentiran je na stjecanje zarade uglavnom u gradu Rijeci, a dio njih okrenuo se privatnom poduzetništvu. No, Grobničani su uvijek imali duha i volje za volonterskim radom, pa stoga i ne čudi veliki broj udruga na području općine Čavle. Iz jedne takve udruge nazvane »Čavjanske maškare«, koje su bile zapažene u velikim projektima poput Riječkog karnevala s maskama Winetu, Tatari, Grobnička republika i Karolina riječka, »izrasli« su 1999. godine kao sekcija Grobnički dondolaši, koji su svojim ponovnim pojavljivanjem u javnosti oteli zaboravu jedan od prastarih običaja u ovom kraju – dondolanje. Dondolaši su bili ljudi koje su vlastelini iznajmljivali za čuvanje stoke, a oni su zvonjavom plašili zvijeri koje su se spuštale iz okolnih šuma.

U vrijeme feudalizma dondolaši su zvonjavom i određenim životinjskim obilježjima na glavama, takozvanim krabuljama, iz šuma tjerali medvjede i vukove, kao i ostale šumske zvijeri, kako bi vlasnik šume u nju mogao pustiti svoja stada. Za 

razliku od ostalih zvončara koji su predstavljali folklor svoga mjesta, dondolaši su bili seljaci koji su za taj svoj »posao« bili plaćeni. Kasnije su mladići oblačeći se u ovčje kože sa zastrašujućim maskama na glavi obilazili sela po Grobnišćini, zvonili i plašili ljude i životinje. Godine su prolazile, sve je zamrlo, dondolašima se izgubio trag, a jedini znak sjećanja na njih davali su Ranko Čabrijan i pokojni Diža, koji su oživljavali uspomene na njih zvonjavom,

Prema razgovoru sa starijim mještanima s područja Grobnišćine napravljena je idejna skica za masku i odjeću dondolaša, nabavljeni su koža i zvonci, maske su se izradile ručno i pohod je mogao početi. Mještani su objeručke prihvatili ophodnju dondolaša po Grobnišćini, a to se najbolje vidi i po dočecima u pojedinim naseljima, gdje mnoštvo mještana s radošću dočekuje dondolaše.  

Danas ova Udruga broji stotinjak članova, među kojima i petnajstak mališana u dobi od dvije do dvanaest godina. Zainteresiranih za učlanjenje u ovu Udrugu ima daleko više, međutim, sama nabavka uniforme iziskuje znatan financijski izdatak koji podmiruju sami dondolaši. I izrada maske je u vlastitom aranžmanu, što svakom dondolašu daje mogućnost da ju obilježi nekim svojim viđenjem.  

Svoj rad na obnovi zaboravljenih, a nekada omiljenih grobničkih običaja dondolaši obavljaju uz pomoć Općina Čavle i Jelenje, sredstvima od članarine te u suradnji sa sponzorima, a pomoć u radu pružaju im sve udruge na području Grobnišćine a posebno Čavjanski Vatrogasci . Dobru suradnju imaju i s ostalim zvončarskim udrugama.