Grobnički dondolaši

"Ne hjustajmo va tujinu,
leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."

Ivan Brdar Grobniški

Grobnički dondolaši

je udruga za promicanje starih,
a skoro zaboravljenih običaja
Grobnišćine.

Grobnički dondolaši

"Ne hjustajmo va tujinu,
leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."

Ivan Brdar Grobniški

Grobnički dondolaši

je udruga za promicanje starih,
a skoro zaboravljenih običaja
Grobnišćine.

Grobnički dondolaši

"Ne hjustajmo va tujinu,
leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."

Ivan Brdar Grobniški

Napisao Nikola Vrančić (Kolja) 

TRADICIJA 



Grobnik je od početka naseljavanja ovog područja bio stočarski kraj. Ovčarstvo i govedarstvo, te poljoprivreda i šumarstvo omogućili su našim precima da se ovdje nastane i opstanu kroz stoljeća. Konfiguracija terena, te relativno blaga klima naročito su pogodovali razvoju ovčarstva. Priroda je ovdje ponudila nizinske i planinske pašnjake, tako da su naši "stari", svoje "blago" u rano proljeće tjerali u planinu na ispašu. Stoka je ostajala u planini do kasne jeseni. Kako bi je osigurali od divljih zvijeri, koje su se tokom zime spuštale i do naselja, imućniji su vlasnici stada unajmljivali nadničare, da obilaze pašnjake i stvarajući buku tjeraju grabežlivce duboko u šumu. Po pričanju najstarijih mještana doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima. Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili ''Krabuju'' ( kosti glave bika ili brava), a lice su crnili čađom.
Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla presudan bio zvuk zvona ( Dondola ). Tako da su ih zvali Dondolaši.
Kako su najviše posla imali u rano proljeće, a to je i vrijeme maškara i karnevala, nerijetko su tako maskirani obilazili i svoja sela.
Razvojem i industrijalizacijom ovčarstvo polako stagnira i gubi na značaju, ali običaj ''dondolanja'' za vrijeme maškara ostaje.

LEGENDA

1242 g. Prilikom prodora Tatara predvođenih Bučuk Batukanom unukom slavnoga Džingis kana, na Grobničkom polju odigrala se bitka presudna za opstanak hrvata na ovim prostorima.
Legenda govori da su u presudnim trenucima tog krvavog obračuna, vojsci hrvatskih vitezova u pomoć priskočili hrabri seljaci. Noseći na glavi strašne maske, a na leđima velika zvona utjerali su strah u kosti mrskim osvajačima i tako pridonijeli velikoj i važnoj pobjedi.

KOREOGRAFIJA

U svom mimohodu Dondolaši idu u paru, jer i u životu moraš imati prijatelja
na kojeg se možeš oslonit. U povorci slijede zastavu koju u pravilu nosi jedan od najstarijih članova udruge. Na red i formaciju pazi Meštar. Po potrebi može imati jednog ili više pomoćnika. Dondolaši ih u povorci na trasi bezpogovorno slušaju, i izvršavaju njihove zapovjedi.
Prilikom svakog zaustavljanja Dondolaši formiraju krug i to krećući se u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, simbolizirajući povratak u neka davna vremena, povratak svojim korjenima. Krug ili kolo koje formiraju prirodna je obrambena formacija na otvorenom prostoru. U sredini kola vijori se barjak ili zastava koja simbolizira izvorne vrijednosti hrvatskog naroda, obitelj, dom i domovinu. Ujednačenim dondolanjem ( zvonjenjem ) u kolu iskazuju težnju ka skladnom i sigurnom životu, a podignutim rukama pokazuju odlučnost da brane povjerene
im vrijednosti.
Nakon kulminacije u formi kola, ono se otvara, skidaju se maske da bi se vidjela ozarena lica Dondolaša i da bi se nesmetano okrijepili i nazdravili svojim domaćinima.
Nakon toga Dondolaši zauzimaju početnu formaciju i nastavljaju svoj put ka sledećoj postaji.

Dijelite sadržaj na;

We use cookies

Koristimo kolačiće
Ove internetske stranice koriste kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Postavke kolačića možete podesiti u svojem internetskom pregledniku.
Više o kolačićima i načinu kako ih koristimo te načinu kako ih onemogućiti pročitajte ovdje , Klikom na gumb 'UREDU' pristajete na korištenje kolačića.